Pitanje ko u praksi određuje dinamiku sudskih postupaka ponovo je otvoreno nakon slučaja pred Općinskim sudom u Sarajevu, u kojem nova odgađanja ročišta dodatno produžavaju postupak koji traje duže od 15 mjeseci.
U predmetu uređenja međa pred Općinskim sudom u Sarajevu ranije je već jednom usvojen zahtjev za odgađanje uviđaja na licu mjesta zbog ranije planiranog godišnjeg odmora punomoćnika jedne od stranaka. Za novi termin ponovo je podnesen zahtjev za odgađanje.
Kako je navedeno u zahtjevu upućenom sudu, u koji su Vijesti imale uvid, razlog ovog puta nije nemogućnost prisustva punomoćnika, već “preklapanje više sudskih termina zakazanih istog dana”.
Advokat Fuad Kačapor naveo je da je naknadnim uvidom u raspored ročišta utvrdio da već ima zakazanu glavnu raspravu u drugom predmetu, kao i dodatno ročište pred Općinskim sudom u Sarajevu u jutarnjem terminu istog dana.
Zbog preklapanja termina, kako je naveo, u jednom od tih predmeta već je bio primoran zatražiti odgodu.
Novo odgađanje dodatno produžava postupak uređenja međa, koji traje duže od 15 mjeseci, iako se radi o vanparničnom postupku koji se ne smatra najsloženijim vrstama sudskih postupaka.
Za drugu stranu u postupku, koja je svoje obaveze ispunila, novo odgađanje znači nastavak neizvjesnosti i produžavanje postojećeg stanja, s obzirom na to da još uvijek nema konačne sudske odluke.
Prva strana u postupku za to vrijeme koristi posjed čija međa još uvijek nije sudski određena, dok druga strana čeka konačnu odluku.
Gdje je granica?
Ovaj predmet otvara pitanja koja prevazilaze konkretan slučaj.
Ko određuje dinamiku sudskog postupka – sud ili punomoćnici stranaka?
Da li termine ročišta određuje sud u skladu sa svojim rasporedom i potrebama efikasnog vođenja postupka ili se oni u praksi često prilagođavaju obavezama advokata?
Naravno, postoje situacije u kojima je opravdano uskladiti termine zbog objektivnih razloga, posebno kada se različiti sudski postupci vode istovremeno pred istim ili različitim sudovima.
Međutim, postavlja se pitanje gdje je granica između razumne fleksibilnosti i situacije u kojoj učestala odgađanja utiču na trajanje postupka i pravo stranaka na suđenje u razumnom roku.
Ako je sud već odredio termin ročišta, ostaje pitanje na koji način se osigurava ravnoteža između opravdanih zahtjeva stranaka i potrebe da se postupci vode efikasno, bez nepotrebnog odlaganja.
Ko ima kontrolu?
Da li sud u takvim situacijama zadržava punu kontrolu nad dinamikom postupka ili se ona u praksi prilagođava rasporedima i obavezama punomoćnika stranaka?
Upravo zbog ovakvih dilema redakcija Vijesti.ba ranije je uputila upit Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine, ali odgovor još nije stigao.
Od VSTV-a smo zatražili odgovore: ko određuje termine ročišta, da li se sudije moraju prilagođavati obavezama advokata te da li takva praksa može uticati na pravo stranaka na suđenje u razumnom roku. Odgovore ćemo objaviti čim ih zaprimimo.
Ovaj predmet, bez obzira na njegov konačni ishod, otvara važno pitanje o pravosudnom sistemu – ima li sud stvarnu kontrolu nad dinamikom postupka i osigurava li njegovo efikasno vođenje?
U konačnici, pitanje nije samo koliko će jedan predmet trajati, već koliko dugo građani mogu čekati na odluke koje direktno utiču na njihova prava, imovinu i životnu sigurnost.
Jer kvalitet pravosuđa ne mjeri se samo brojem donesenih odluka, već i vremenom koje građani moraju čekati da do njih dođu. Iza svakog dugotrajnog postupka su ljudi čija prava zavise od pravovremene i efikasne sudske zaštite.
(politika.ba)