Izraelske snage uspostavile su položaje u Gazi, Libanu i Siriji, preuzimajući kontrolu nad teritorijom koja odgovara približno pet posto površine Izraela iz 1949. godine, prema izračunima Financial Timesa.
Dok su pristup Netanyahuove krajnje desničarske vlade pozdravili ultranacionalistički doseljenici, koji dugo nastoje proširiti granice Izraela, ofanzive su raselile milione ljudi, uništile urbana područja i izazvale duboku zabrinutost u regiji.
Više od polovine od približno 1.000 kvadratnih kilometara nalazi se u južnom Libanu, gdje su izraelske snage napredovale i do desetak kilometara kako bi stvorile ono što zvaničnici nazivaju “sigurnosnom zonom”. Njihov cilj je potisnuti Hezbolah kako bi ta militantna grupa teže mogla ispaljivati protivtenkovske projektile na izraelske pogranične zajednice.
“Ova tampon-zona u potpunosti uklanja neposrednu prijetnju invazije i protivtenkovske vatre. Željeli su nas okružiti vatrenim prstenom; mi smo stvorili sigurnosni prsten”, rekao je Netanyahu.
Ostatak teritorije podijeljen je između Gaze, gdje izraelske snage sada okupiraju više od polovine palestinske enklave, i Sirije, gdje su izraelske snage iskoristile kolaps Assadovog režima da okupiraju položaje nekoliko kilometara unutar zemlje.
Međutim, za razliku od Gaze i Libana, gdje je Izrael objavio mape, u Siriji ni izraelski ni sirijski zvaničnici nisu precizirali gdje se trupe nalaze.
Na svakoj od ove tri teritorije izraelske snage također ostvaruju kontrolu nad dodatnim područjima putem zračnih udara, artiljerijske vatre, racija i pritvaranja.
U Gazi izraelske snage provode dodatnu tampon-zonu iza takozvane Žute linije koja razdvaja dio Gaze pod izraelskom kontrolom od dijela koji je i dalje pod kontrolom Hamasa. Zvaničnik UN-a rekao je da je dodatna zona duboka oko 50 do 100 metara, čime se enklava dodatno smanjuje. To znači da je 2 miliona stanovnika Gaze sabijeno na oko 40 posto teritorije koju je enklava imala prije rata.
U južnom Libanu Izrael je nastavio s napadima i naredio Libancima da napuste područja sjeverno od mjesta gdje su prisutni njegovi vojnici, dok je ministar odbrane Israel Katz obećao da će na ovaj način uspostaviti kontrolu nad teritorijom sve do rijeke Litani.
U Siriji su izraelske snage provodile racije i izvan položaja koje su zauzele blizu granice, uključujući jednu operaciju čak 50 kilometara unutar sirijske teritorije. Financial Times je izračunao kontinuirano izraelsko vojno prisustvo mapiranjem potvrđenih baza IDF-a u tom području. Zona obuhvata približno 233 kvadratna kilometra, od strateški važnog planinskog područja Hermon na sjeveru do napuštene baze sirijske vojske u Maariyahu, više od 70 kilometara južnije.
IDF je odbio komentirati ove izračune, ali je naveo da su trupe “raspoređene u područjima uz granicu i u različitim operativnim zonama”.
“Njihovo raspoređivanje provodi se u skladu sa smjernicama političkog vrha i kontinuiranim operativnim procjenama situacije”, navodi se.
Izraelski zvaničnici jasno su dali do znanja da namjeravaju trajno zadržati tampon-zonu u Gazi, te su sravnili ogromne dijelove teritorije uz granicu s Izraelom. Međutim, Libanu šalju različite poruke različitoj publici.
Netanyahu je prošlog mjeseca javno rekao da izraelske snage “ne odlaze”, a posljednjih sedmica vojska sravnjuje cijela sela blizu granice u operaciji koju je Katz uporedio s “modelom u Gazi”.
Međutim, diplomate tvrde da izraelski zvaničnici, uključujući ministra vanjskih poslova Gideona Sa’ara, privatno insistiraju da Izrael nema teritorijalne ambicije u Libanu.
Yaakov Amidror, bivši Netanyahuov savjetnik za nacionalnu sigurnost, koji je sada saradnik think-tanka Jinsa u Washingtonu, rekao je da očekuje da će Izrael trajno zadržati tampon-zonu “između jedne milje i dva kilometra” u Gazi.
Kazao je da će izraelske snage ostati u Libanu “barem dok Hezbolah ne bude razoružan”, scenarij za koji su libanski zvaničnici i analitičari skeptični da bi se mogao ostvariti uskoro.
Izrael može biti “fleksibilniji” u Siriji, dodao je Amidror, napominjući da je Izrael uspostavio tampon-zonu kako bi spriječio neprijateljske aktere da se približe granici, a ne da bi odgovorio na već postojeću prijetnju.
“Mnogo toga zavisi od sporazuma koje ćemo imati s [novim režimom]”, rekao je.
Izrael i Sirija pokušavali su tokom protekle godine pregovarati o sigurnosnom sporazumu, ali su pregovori zastali zbog izraelskog insistiranja na zadržavanju prisustva unutar sirijske teritorije, rekli su sirijski zvaničnici.
Drugi posmatrači smatraju da će mnogo toga zavisiti od hirova američkog predsjednika Donalda Trumpa.
“Ako naredi Netanyahuu da se povuče iz južnog Libana, Sirije ili čak iz Gaze, mislim da će ga morati poslušati”, rekao je Michael Milshtein, bivši oficir vojne obavještajne službe, danas na Univerzitetu u Tel Avivu.
Javno, regionalni zvaničnici insistiraju da neće prihvatiti trajnu izraelsku okupaciju svoje teritorije.
“Naš cilj je jasan: … postići izraelsko povlačenje”, rekao je prošlog mjeseca libanski predsjednik Joseph Aoun nakon direktnih razgovora između njegove države i Izraela.
Ali privatno priznaju rizik da bi takvi aranžmani mogli postati trajni.
“Izrael nastavlja gurati i širiti se na našu teritoriju, a niko ih ne zaustavlja. Žele ostati neograničeno dugo i tretirati južni Liban kao svoje dvorište, a mogu to raditi sve dok im niko ne kaže ne”, kazao je zvaničnik.
Te strahove dodatno podstiče retorika krajnje desnih figura u izraelskoj vladi i istaknutih članova pokreta doseljenika, koji su izrazili teritorijalne ambicije koje nadilaze trenutne granice Izraela.
Lideri doseljenika, uključujući ultranacionalističkog ministra finansija Bezalela Smotricha, zahtijevali su da Izrael ponovo uspostavi jevrejska naselja u Gazi, dok je gotovo trećina ministara u Netanyahuovom kabinetu prisustvovala konferenciji o toj temi 2024. godine. Doseljenici su također više puta pokušavali ući u Gazu, Siriju i Liban kako bi tamo uspostavili prisustvo.
U međuvremenu, Smotrich je pozvao da Izrael rijeku Litani, koja u najdubljoj tački teče čak 30 kilometara sjeverno od faktičke granice između Izraela i Libana, proglasi “novom granicom” između dvije zemlje. Prošlog mjeseca grupa od 20 zastupnika predvođena članom Netanyahuovog Likuda pozvala je vladu da okupira cijelo područje južno od Litanija i isprazni ga od libanskog stanovništva.
Takvi stavovi i dalje predstavljaju manjinsku poziciju u izraelskoj politici. Međutim, ti potezi izazvali su uzbunu kod susjeda Izraela, posebno zbog načina na koji su uzastopne vlade neumorno širile jevrejska naselja na Zapadnoj obali od okupacije 1967. godine.
“Naravno da je [nastojanje da se uspostave naselja u Gazi, Libanu i Siriji] ekstremna i manjinska pozicija. Ali ono što Izrael sada radi na Zapadnoj obali, prije 20 godina mislili bismo da je to ekstremna i manjinska pozicija. Ovo pokazuje putanju ovog društva”, rekao je jedan arapski diplomata.
(politika.ba)