Da ona, Nevenka Tromp priča o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici ravno je negiranju genocida. To vjerovatno zna i Kamberović, ali kojem je očito više stalo do nekoliko dana medijskog populizma nego solidariziranja sa žrtvama genocida u Srebrenici…
Odavno jedno pismo, kao ono od Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA) nije izazvalo toliko reakcija. Historičar Husnija Kamberović je u Zagrebu 16. maja 2025, u okviru Kliofesta, najavio ovogodišnje održavanje History Festa u Sarajevu od 2. do 6. juna 2025. i da će pored ostalih gostiju, “mega zvijezda” tog festa biti Nevenka Tromp, koja prema njegovim navodima, treba održati predavanje o genocidu u Srebrenici.
Pismo BANA-e tretira Nevenku Tromp kao dio istraživačkog tima Instituta za istraživanje ratnih zločina Nizozemske (NIOD). Drugi skup, gotovo kao uvod Kamberovićevom Festu će se dogoditi 20. maja na Univerzitetu u Luksemburgu, u organizaciji ambasade BiH u Briselu. Jedan od učesnika bit će dr. Vladimir Petrović koji se navodi kao zaposlen u NIOD-u. Kao gosti su najavljeni i neki izuzetno važni bh. intelektualci poput dr. Seada Turčala, dr. Hikmeta Karčića, zatim je tu poznata novinarka Melina Borčak i Neira Šabanović sa Univerziteta u Briselu.
U oštrom pismu BANA se većinom fokusira na lik i djelo Nevenke Tromp.
– Da ona priča o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici ravno je negiranju genocida. To vjerovatno zna i Kamberović, ali kojem je očito više stalo do nekoliko dana medijskog populizma nego solidariziranja sa žrtvama genocida u Srebrenici… Javnosti je dobro poznato, a posebno majkama Srebrenice i istraživačima genocida, da se Nevenka Tromp svim antibosanskim i antibošnjačkim kanalima, kao i diplomatskim, “pravnim”, ali i političkim silama borila da sruši Haški tribunal, upravo tamo gdje su se iznosili dokazi o srpsko-crnogorskoj i hrvatskoj agresiji na Bosnu Hercegovinu 1992-1995, o ratnim zločinima nad nevinim civilima, a posebno ističemo zločine genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, Prijedoru i drugim gradovima naše domovine.
– Mnogi su upoznati, a posebno preživjele žrtve genocida, da je Nevenka Tromp sudjelovala u istraživanju, u kojem se utvrdilo da ne postoji niti jedan dokaz da je Srbija sudjelovala u dešavanjima u i oko Srebrenice jula 1995. godine. I onda naša kvaziintelektualna elita dovodi upravo nju da priča o genocidu u Srebrenici.
– Ističemo, Nevenka Tromp je bila dio istraživačkog tima Instituta za istraživanje ratnih zločina Nizozemske (NIOD), koje je po odluci Vlade Nizozemske dobio zadatak da istraži dešavanja u i oko Srebrenice u periodu od 9. do 19. jula 1995. godine.
Također u tom izvještaju stoji, da “ne postoji niti jedan dokaz da je politički vrh Republike Srpske znao ili sudjelovao u dešavanjima u i oko Srebrenice u periodu od 9. do 19. jula 1995. godine”.
U tom izvještaju se također konstatuje da “nije postojao plan počinjenja zločina i da su zločin počinili pojedinci kao dio odmazde za zločine nad Srbima”. NIOD-ov izvještaj je i danas zvanični dokument i nikada nije promijenjen uprkos nizu presuda koje su bez sumnje utvrdile da je Srbija bila agresor na Bosnu i Hercegovinu.
Zar nije porazno da organizator takvu osobu poziva u Sarajevo da drži predavanja o genocidu nad Bošnjacima? Zar to nije udar na žrtve genocida?! Pozivamo sve čestite i iskrene članove koji su u organizaciji History Festa da razmisle o gostoprimstvu Nevenki Tromp – negatoru genocida nad Bošnjacima u Srebrenici.
Pozivamo sva udruženja Srebrenice i Bosne i Hercegovine koji baštine istinu, pravdu i kulturu pamćenja, posebno Majke Srebrenice da dignu glas protiv svih saučesnika iz bosanske akademske zajednice i učešća Nevenke Tromp na spomenutoj konferenciji. Jer sam poziv Nevenki Tromp jeste ravno negiranju genocida, a to se ne bi smjelo dozvoliti u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Također pozivamo Organizicioni odbor za obilježavanje 30 godina od genocida u Srebrenici da negatorima genocida ne dozvole ulazak u Memorijalni centar žrtava genocida u Potočarima – završava svoje pismo Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA).
Reagirala BANA
Nevenka Tromp na Kamberovićevom History festu u Sarajevu, prve reakcije žestoke: Dovesti je da priča o genocidu, ravno je negiranju genocida
Pogledajmo šta je NIOD u svojoj suštini i zašto ga članovi familija žrtava smatraju izvještajem laži i revizionizma.
Srbija je koristila izvještaj NIOD Instituta kako bi pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu dokazala da nije odgovorna za genocid u Srebrenici. Izvještaj instituta je bio jedan od ključnih argumenata Srbije u odbrani po tužbi Bosne i Hercegovine za genocid. Izvještaj je negirao da је rukоvоdstvо SRJ bilо umijеšanо u zločin i navelo: “Niti jedan element ne ukazuје na postojanje bilо kakve pоlitičke ili vојne pоvеzanоsti s Bеоgradоm, a kada је rijеč о masоvnоm ubiјanju, takva је pоvеzanоst u velikoj mjeri nеvjеrоvatna.”
Izvještaj NIOD-a na više od 9.000 stranica iz 2002. godine ne upotrebljava riječ GENOCID, pravnu kvalifikaciju zločina u Srebrenici i danas nakon 23 godine. To je pamflet koji niti je povučen iz upotrebe, niti je mijenjan i dopunjavan, uprkos presudama dva UN-ova suda u Hagu; da je Srbija odgovorna za nesprečavanje i nekažnjavanje genocida, da je njeno političko i vojno rukovodstvo presuđeno za genocid. Izvještaj NIOD-a su u svojim odbranama koristili skoro svi ratni zločinci, na čelu sa Slobodanom Miloševićem i Radovanom Karadžićem.
Izvještaj NIOD-a pored države Srbije i Slobodana Miloševića je pokušao amnestirati i Radovana Karadžića za zločin genocida u Srebrenici. NIOD rat u BiH naziva “građanski rat.”
Davati legitimitet predstavnicima ovog instituta na bilo koji način, da učestvuju u obilježavanju sjećanja na genocid u Srebrenici, uvreda je i poniženje ne samo za žrtve, nego pokušaj revizionizma i izrugivanja međunarodnoj pravdi. Nažalost, na oba panela pozvani su da učestvuju i predstavnici akademske zajednice iz BiH.
Izvještaj nizozemskog Instituta za studije rata, holokausta i genocida (NIOD) iz 2002. godine – još je jedan od najvećih negatorskih dokumenata o počinjenom genocidu u Srebrenici.
NIOD-ov izvještaj je poslužio Srbiji kao uspješni ključni dokaz u tužbi BiH protiv Srbije i kao neuspješni pokušaj odbrane ratnih zločinaca pred Međunarodnim krivičnim sudom u Hagu.
Na press konferenciji 10. aprila 2002. godine u Den Hagu, na kojoj su prisustvovale i žrtve iz Srebrenice (a onda demonstrativno napustile press konferenciju), Hans Bloom, direktor NIOD Instituta, predstavio je najznačajnije zaključke izvještaja; primarnu odgovornost za masakr (izvještaj ne koristi riječ genocid), pozivajući se na izvještaj autora NIOD-a, tada je javno amnestirao Srbiju i Slobodana Miloševića navodeći “kako nema dokaza koji bi pokolj povezali s političkim čelnicima u Beogradu.”
Direktor Bloom govoreći o Miloševiću je naveo da je ipak odgovoran, ali ne za genocid u Srebrenici, nego za raspad Jugoslavije. Izreći ovakve zaključke u državi i od države koja je domaćin dva suda UN-a, važna za BiH, a baš u vrijeme početka suđenja Slobodanu Miloševiću pred MKSJ i u vrijeme kada se očekuje presuda Svjetskog suda pravde u tužbi BiH protiv SRJ / Srbije, predstavljalo je i predstavlja najjaču odbranu Srbije ne samo pred navedenim sudovima, nego i generalno, najbolja diplomatsko-politička odbrana Srbije i Miloševića.
Direktor Bloom na toj press konferenciji naglasio je da također “nije jasna umiješanost bosanskog čelnika Radovana Karadžića… Nejasno je da li je on bio unaprijed obaviješten o masovnim ubistvima. Karadžićevi odnosi s Mladićem bili su loši i nisu učinkovito komunicirali. Nisu pronađeni nikakvi dokazi koji upućuju na umiješanost srpskih vlasti u Beogradu.”
Naveo je da su nizozemski vojnici “bili neadekvatni brojem i naoružanjem, i nisu imali jasne upute o tome kako izvršiti obećanje sigurnosti muslimanskim izbjeglicama. Poslani su u misiju očuvanja mira tamo gdje mira nije bilo”, te da su nizozemska vlada i UN zanemarili opasnost od masovnih ubistava nakon što su srpske trupe zauzele Srebrenicu. “Nizozemski vojnici”, rekao je Bloom, “nisu se protivili odvajanju muškaraca od žena izvan ulaza u bazu, ali nisu u tome sudjelovali.”
U Kraljevini Nizozemskoj se decenijama vode javne, stručne, akademske, medijske i druge rasprave, s posebnim kritičkim analizama NIOD Izvještaja zato što, kako rekosmo, ne koristi termin genocid. Na kritiku nizozemskih novinara da je 2001, dakle godinu prije objave Izvještaja, u prvostepenoj presudi protiv Radislava Krstića izrečena presuda za genocid, a Izvještaj ne koristi niti jednom termin genocid, rukovodioci NIOD-a su odgovorili da se ne zna budućnost drugostepene presude Krstiću i da zbog toga nisu koristili riječ genocid?!
Danas 2025. NIOD-ovi isti zaključci stoje i prijete. Nema promjena i ne navodi se nekoliko presuda za genocid, pa i onih najznačajnijih Karadžiću i Mladiću.
Zvanično objašnjenje NIOD-a navodi da je Izvještaj u suštini uređen kao povijesni, tj. hronološki narativ.
O spornom izvještaju NIOD-a pohvalno su svojevremeno javno govorili ratni zločinac Vojislav Šešelj i negator genocida Milomir Marić. Ratni zločinac Šešelj smatra da svaki Srbin mora pročitati Izvještaj NIOD-a i imati ga u svojoj kući pored Biblije.
Šešelj je sa rezignacijom ustvrdio i da srpski advokati nisu dovoljno čitali NIOD-ov izvještaj.
– Ja sam ga čitao tek prošle godine i organizovao sam okrugli sto – pojasio je Šešelj.
– Taj holandski izvještaj više brani Srbe nego bilo koji tekst – kazao je Milomir Marić.
– Ne, on samo iznosi činjenice – ustvrdio je Šešelj.
Londonski Institut za izvještavanje o ratu i miru (IWPR) je tada, 2002. godine, naveo: “To bi se direktno moglo odraziti na dalji tok sudskog postupka koji se – pred Tribunalom za ratne zločine u Hagu – vodi protiv bivšeg jugoslovenskog predsjednika Slobodana Miloševića. Njegova optužnica spominje događaje u Srebrenici pod tačkom za genocid. Jedan od Miloševićevih sudskih savjetnika Zdenko Tomanović izjavio je za holandsku štampu da ‘neki dijelovi izveštaja idu u prilog samom Miloševiću'”.
NIOD-ov Izvještaj nikada nije preveden na bosanski jezik, dok je u Srbiji izvještaj NIOD-a u određenoj mjeri preveo ratni zločinac Vojislav Šešelj.
Izvještaj je bio korišten 2006. godine od zastupnika Srbije pred Svjetskim sudom pravde u Hagu i poslužio je kao višedecenijska raznovrsna platforma za odbranu ratnih zločinaca pred MKSJ/MRMKS u Den Hagu.
Treba se podsjetiti da je 18. aprila 2024. Narodna skupština RS-a, na osnovu NIOD-ovog izvještaja usvojila, jednoglasno, izvještaj tzv. nezavisne međunarodne komisije kojim se negira genocid u Srebrenici. To je ona komisija kojom je rukovodio izraelski historičar Gideon Greif, koja je izazvala oluju negativnih reakcija od porodica žrtava.
Za neuspjehe u Srebrenici, tvrdi NIOD, “više su krivi neadekvatni resursi i politika Ujedinjenih nacija. Dutchbat je postajao sve manje sposoban izvršiti svoju zadaću. Vojna ravnoteža snaga bila je takva da bi, bez vanjske podrške, Dutchbat bio bespomoćan u ozbiljnom sukobu sa srpskim napadačima.”
Evo još jednog primjera. Besim Ibišević, hitoričar, autor velike analize NIOD-ovog Izvještaja, član prvog rukovodstva Platforme BiH u Holandiji, predratni predsjednik Skupštine općine Srebrenica, naveo je slučaj Ger Duijzingsa, jednog od autora dijela Izvještaju NIOD-a pod naslovom “Historija i podsjećanje u istočnoj Bosni”. Ibišević navodi brutalne prosrpske stavove koje je koristio Duijzings. Ibišević piše:
– On je morao u svom radu koristiti zvanične termine za jednu naciju i jedan jezik, onako kako taj narod sam sebe i svoj jezik zove, a ne kako ih naziva njihov neprijatelj. Nizozemski antropolog se opredijelio za termine velikosrpske propagande… Očito je da su autoru knjige vredniji, kao izvor informacije, srpski anonimusi, teroristi, lažovi i kriminalci od bošnjačkih intelektualaca koji se se usudili reći istinu i “ne” srpskom fašizmu u Srebrenici.
– Ger Duijzings služi se, također, terminologijom “građanski rat”. Taj termin bio je i ostao samo izgovor zapadnim diplomatima da ne zaštite nenaoružanu žrtvu od naoružanog agresora.
– Izgradnja džamija sedamdesetih godina na srebreničkoj općini, prema Duijzingsu, uzrokovala je širenje straha kod Srba. G. Duijzings kroz cijelo djelo pokušava izjednačiti srpsku vojnu agresiju i bošnjačku borbu za životni opstanak, planirani srpski državni terorizam i pojedinačne bošnjačke ekscesne slučajeve. Sramno je izjednačavati nečiju borbu za goli život i zločince – piše Ibišević.
Izvještaj NIOD-a je sraman. Možda je ipak vrijeme da svijest o tome imaju makar bosanski ugledni profesori i naučni radnici. Skup u Briselu, nažalost, pokazat će njihovu empatiju i zrelost podrške familijama žrtava. A da se ne govori o onom Kamberovićevom skupu u Sarajevu koji želi žrtvu upregnuti u tragične ciljeve revizionizma, prenosi Stav.
Autor: Sead Omeragić
