Nakon jučerašnjeg dana mi je jasno zašto se pristojan i pametan svijet ne uključuje u javne rasprave i zašto se povukao iz javnog prostora nad kojim monopol drže pojedinci koji imaju ekskluzivno pravo da određuju ko je nacionalista, ko je antifašista, ko je građanin a ko nije. Pojedinci koji sebi dozvoljavaju da pričaju šta hoće, a kad reagirate i kažete: samo malo pa to baš i nije tako, vi ste nacionalista, budete optuženi da napadate čestite ljude iz manjina, “bosanske patriote“, bez obzira da li o tome znate i više i bolje.
I onda ste vi taj koji se mora braniti i dokazivati da je u pravu. Super ste vi to u Sarajevu zamislili i, moram priznati, odlično vam prolazi, pratim vas već dugo, i bila sam već meta tih “ugroženih manjina“, “bosanskih patriota“, raznoraznih “objektivnih“ i “neutralnih“ kojima je najveća zasluga to što su “u ratu ostali u Sarajevu“ i zato su sad u Sarajevu “svete krave“.
A ja, pa ja sam bošnjačka većima ima da ćutim i prilagođavam se i pravdam se kad se usudim kritikovati neku od tih “svetih krava“, da se dodvoravam tim “ugroženim manjinama“ koje obliku i diktiraju mišljenje većine, koje su u Sarajevu godinama na vlasti, sve drže i kontroliraju (uz malo, malo izuzetaka).
E pa ja tvrdim da sam ja manjina u Sarajevu i to jako ugrožena. Prvo, manjina sam jer se usuđujem govoriti i o tabu temama i kritikovati i one koji se u Sarajevu ne smiju kritikovati, i fajtati se sa Dodikom, Beogradom, Čovićem i Zagrebom i kad svi drugi ćute. Drugo, ni u Podgorici, ni u Beogradu, ni u Zagrebu ne moram se pravdati zbog svojih stavova i dokazivati da nisam bošnjački nacionalista, ali u Sarajevu to moram. Treće, nađite mi jednog, samo jednog ugroženog pojedinca iz srpske a možete staviti i hrvatsku manjinu, koji u Sarajevu ne može dobiti ne ozbiljnu poziciju, nego bilo kakav posao, a da pri tome ima moje znanje, iskustvo i obrazovanje.
Toliko o vašim “ugroženim manjinama“ i velikim “bosanskim patriotima“.
Zato, drage moje Sarajke i Sarajlije i drugi koji misle kao oni, jučer sam se posljednji, ali POSLJEDNJI put pravdala bilo kome od vas jer sam se usudila kritizirati jednog od “FGR“ u Sarajevu, koji pri tome govori s pozicije vlasti i moćnika koji odlučuje ko je u Sarajevu heroj a ko ne. Savršeno me više briga za vašu kvazi objektivnost, neutralnost, nepristrasnost ili kako li već nazivate te svoje furke po kojima ste nešto bolji, “objektivniji“, “neutralniji“ i po bilo čemu iznad mene i sličnih meni, a koje ja mogu opisati samo jednom riječju – podaništvo.
Predugo sam ja u Sarajevu da ne bih znala šta je (bio) sarajevski duh.
Znam da mnoge nerviram, jer govorim ono što ne želite čuti, jer vas tjeram da se suočite s nekim stvarima, razbijam vam iluzije… i iskreno baš me briga, neću biti dio većine i klimati glavom samo da bih se uklopila u te vaše potpuno neutemeljene furke i velike a isprazne poruke. Vjerujte mi, puno je teže biti fajter i pojedinac. Ali ja sam cijenu zbog toga već platila. Sloboda, za mene, nema cijenu i to što vam mogu reći sve što mislim. A znamo se dobro, drugovi i drugarice.
Jučer sam reagirala jer se zaista radi o ozbiljnoj stvari. I došla u situaciju da ja moram dokazivati da sam u pravu zbog budaleština Dragana Stevanovića. Ali ne, njega niko ne upita da ponudi dokaze i svjedočenja za svoju “inicijativu“, ALI ja moram dokazivati da govorim istinu, jer je, zaboga, on “bosanski patriota“. A šta sam ja? Bošnjački nacionalista, kako me odmah etiketira Stevanović u sred Sarajeva uz tvrdnju da sam protiv fočanskog “heroja Stanića“ zbog njegovog imena i prezimena? Fočaci moraju dokazati šta je istina. Pa dokazat ćemo. I šta ćemo onda? Sve ispočetka. Neće moći.
Jučer smo skinuli rukavice. Odlično! Nema više nazad. Do sad sam se sklanjala zarad svog mira i puštala da pričate i radite šta hoćete. Ova zemlja je krvlju plaćena. Zbog tih ljudi nikad, ali nikad neću pristati na bilo kakve kompromise i relativizaciju oko prošlosti, kao ni na bilo kakve narative i mitove koje nam bilo ko pokuša podmetnuti, i institucionalizaciju tih vaših “priča“. Zbog tih ljudi, a i sviju nas koji vjerujemo u Bosnu i Hercegovinu, neću nikad pristati na njenu podjelu i ustupke, pogotovo ne politikama koje rade protiv BiH, a neću ćutati ni sarajevskim politikantima.
Ovu zemlju su odbranili branitelji, pripadnici Armije i MUP-a RBiH. Ne da to nisu ničim naplatili nego danas nemaju ni položaj u društvu kakav zaslužuju. Oni se nisu borili ni za ovakvo Sarajevo, ni za ovakvu BiH. Kap koja je prelila čašu je Stevanovićeva inicijativa – on će u Sarajevu graditi spomenik “fočanskom heroju“ Sekuli Staniću, i još se i on i grupa Bošnjaka raspravlja sa mnom oko toga, u Sarajevu koje nije diglo spomenik niti jednom svom heroju! Pa bojim se da Stevanović nije ni svjestan šta je pokrenuo.
Svi vi koji se ne slažete sa mnom – sami se izbrišite s mog FB profila ili me, jednostavno, zaobiđite. Jer, ušutiti me sigurno nećete.
Svi koji se slažete sa mnom – nastavljamo borbu! Za državu BiH, bez pojedinaca koji su “jednakiji“.
Orwel: “Svi su jednaki, ali neki su jednakiji od drugih.”
Sve životinje osim svinja i Napoleonovih pasa morale su više raditi, dobivati manje hrane i neuživati u povlasticama. Jedne noći farma je pretvorena iz Životinjske u Vlastelinsku. Te noći također je došlo do svađe između svinja i ljudi i to je dokazalo da je Napoleon izdao životinje i samo htio veću vlast. “Nije se više znalo tko je svinja, a tko čovjek.”
Prvi put od devedesetih godina da zavidim Srbiji, da zavidim Beogradu, kad vidim rijeke ljudi na ulicama, tu mladost koja traži pravdu i odgovorne institucije…, a ja se u Sarajevu raspravljam s Draganom Stevanovićem zašto ne spomenik fočanskom “heroju“ Sekuli Staniću koji je ljekare fočanske bolnice u kojoj je bio direktor slao po “vojnom zadatku“ u KPD u kome je bilo zatočeno hiljade Bošnjaka, među kojima i fočanski doktori, bolnice iz koje su ranjeni izvođeni i strijeljani… Sa Stevanovićem koji svoju “veliku ideju“ pokreće kao član SDP-a u kome nema mjesta za jednog Miru Lazovića. Ali odgovorno tvrdim da Miro Lazović nikad ni u primislima ne bi imao na pameti, a ne da se bavi glupostima kojima se bavi Stevanović. Pa očito zato Miro i ne može u SDP. Bogićević ne može biti gradonačelnik Sarajeva. Gavrankapetanović direktor KCUS-a (ali može onaj koji je prije dvije godine doktorirao u Foči). Samo vi aplaudirajte Stevanoviću, Mijatoviću i sličnima… ja sigurno neću.
E moje Sarajevo… već dugo to nije grad koji sam beskrajno voljela. Ali, nikad nije kasno… jednom smo već pokazali da možemo!
