Prema navodima španskih nadležnih službi, više desetina hiljada osoba iz Maroka je pokušalo na razne načine ući u Ceutu, vjerujući kako im to daje mogućnost ulaska u Španiju, a samim tim i Evropsku uniju.
Snimci na društvenim mrežama su se širili poput požara, posebno zbog insistiranja radikalnih desničara, čije glasove amplificiraju i osobe s velikim brojem pratioca poput vlasnika društvene mreže X Elona Muska, da je riječ o “islamskoj invaziji na Evropu”.
Međutim, pokrenuta je i diskusija zbog statusa Ceute kao španskog grada, iako se nalazi na sjeveru Afrike okružena teritorijom Maroka. Vlasti ove zemlje su u više navrata i prije ovih događaja tražile “povratak” teritorija pod svoju kontrolu, ali historija im ne ide u prilog.
Ceuta se spominje još u antičkom dobu
Historija mjesta koje se danas zove Ceuta seže još hiljadama godina prije nove ere.
Jedna od zanimljivijih priča vezanih za historiju Ceute je povezana s planinom Monte Hacho, koja je u antičko doba bila nazvana jednim od Herkulovih stupova, po mitskoj priči heroja Herkula.
Naime, prema grčkom mitu Herkul je, ispunjavajući jedan od svojih poznatih 12 zadataka, morao razdvojiti teritoriju koja je spajala Afriku i Evropu. Kada je uspio razdvojiti, stvorio je prolaz na čije dvije strane su stajali njegovi stupovi.
Prema mišljenju historičara, mit se odnosi na Gibraltarski moreuz, a Herkulovi stupovi su planina Monte Hacho na području današnje Ceute i Gibraltarska stijena s druge strane. Ipak, postoji rasprava među historičarima vezana za to da li je stup s afričke strane bio Monte Hacho ili planina Jebel Musa, koja se nalazi na teritoriji Maroka.
Prvi grad na području Ceute osnovali su Feničani još u 8. stoljeću, prepoznavajući važnost teritorije na ulazu u Mediteransko more. U narednih nekoliko stotina godina teritoriju su kontrolisali Kartaginjani, Rimljani, Vandali, Bizantinci, a kasnije i muslimanske dinastije koje su se širile prema Španiji.
Bitka iz 15. stoljeća promijenila budućnost Ceute
Ključni datum u historiji Ceute desio se početkom 15. stoljeća. Naime, 21. augusta 1415. godine kralj Portugala Ivan I je pokrenuo napad na Ceutu s 200 brodova i 45.000 ljudi.
Napad je iznenadio slabo branjenu teritoriju, a do jutra 22. augusta Ceuta je postala teritorija Portugala. Od tada, pa do danas, ova teritorija pripada vlastima s Pirinejskog poluotoka.
Španija je formalno preuzela vlast nad teritorijom 1. januara 1668. godine, kada je portugalski kralj Afonso VI potpisao sporazum sa španskim kraljem Carlosom II, u sklopu šireg Lisabonskog sporazuma kojim je završen rat između portugalske i španske krune.
U periodu od sredine 17. stoljeća do danas, Španija je nekoliko puta branila teritorij od napada, uključujući i dvije opsade marokanskih snaga pod vodstvom sultana Moulayja Ismaila. Prva je trajala od 1694. do 1720. godine, dok je druga trajala od 1721. do 1727. godine, i završila je kada je Ismail preminuo, a njegovi sinovi pokrenuli rat oko toga ko će ga naslijediti.
Od tada, Ceuta je nakratko bila u rukama britanske krune tokom Napoleonskih ratova, ali je većinom ostala teritorija Španije, što je i danas.
Ceuta formalno pripada Španiji, ali Maroko nikada nije odustao od potraživanja
Pitanje kontrole nad Ceutom je, prema argumentima Španije, riješeno još 1415. godine kada je teritoriju preuzelo Kraljevstvo Portugala, a koje je više od 200 godina kasnije to sporazumom predalo Španiji.
Maroko, s druge strane, argumentira da je Ceuta prije portugalske opsade i osvajanja bila dio islamskih dinastija i da historijsko pravo pripada njima kao nasljednicima ovih dinastija.
U tom kontekstu, važno je napomenuti da su islamske dinastije kontrolisale prostor današnjeg Maroka, ali i Ceute, još u osmom stoljeću.
Međutim, njihova povezanost s današnjom državom Maroko stvar je oko koje nema konsenzusa. Dok Maroko tvrdi da je to razlog zbog kojeg bi Ceuta morala biti njihova teritorija, iz Španije tvrde da je teritorija bila pod kontrolom “nezavisnih islamskih kraljevstava” koje nemaju veze s Marokom.
Pri tome, iz Španije navode i da dinastija koja vlada Marokom sada preuzela vlast nad teritorijom ove države od 1666. godine, odnosno da su preuzeli vlast 250 godina nakon što je Ceuta prisvojena portugalskom kraljevstvu.
Međunarodno pravo stoji na strani Španije, imajući u vidu da nijedna rezolucija Ujedinjenih nacija ne zahtijeva da Španija napusti Ceutu niti se Ceuta nalazi na listi teritorija UN-a koje podliježu procesu dekolonizacije.
Isto tako, Maroko nikada nije dobio značajnu podršku međunarodne zajednice po pitanju Ceute, što je za većinu država širom svijeta već riješena stvar.
Ipak, Maroko ne odustaje od svojih potraživanja, a sada su dobili i značajnog partnera u Izraelu, koji kroz pitanje Ceute pokušava da se politički revanšira Španiji zbog otvorenog protivljenja španskog premijera Pedra Sancheza izraelskoj agresiji na Gazu.
Maroko također traži i vlasništvo nad teritorijom Melille, grada koji se također nalazi na sjeveru Afrike i pripada Španiji, ali nije vezan teritorijom s Ceutom. Ova dva grada se često gledaju kao jedan subjekt, iako su odvojene teritorije.
(politika.ba)