Njegov roman u Italiji je prošle godine objavila izdavačka kuća Keller, a riječ je o djelomično autobiografskom romanu, koji je dobio hvalospjeve talijanske kritike, koja je Damira Ovčinu usporedila s autorima “velikog kalibra” Vasilija Grossmana i Imrea Kertésza.
Bosanskohercegovački pisac Damir Ovčina ovih je dana u visokotiražnom talijanskom tjedniku Il Venerdi (La Repubblica) dao intervju u kojem je govorio o talijanskom prijevodu svog hit romana pod nazivom „Kad sam bio hodža“ i svojim strahovima od izbijanja novoga rata na Balkanu.
Možda to nije ni ispravno nazvati distopijom: u Bosni su već prisutni znakovi mračne budućnosti. “Niko u Sarajevu ne želi ponovno proživljavati godine opsade, ali nažalost danas postoji realna opasnost od novog rata na Balkanu jer Moskva nastavlja potpirivati vatru podjela u Bosni i Hercegovini, na Kosovu i u Srbiji”, za visokotiražni talijanski tjednik Il Venerdi (La Repubblica) kaže istaknuti bh. pisac Damir Ovčina. Prošle godine u Italiji je objavljen prijevod njegovog romana „Kad sam bio hodža“ (Preghiera nell'assedio – Molitva u opsadi) koji je naišao na iznimno pohvalne kritike.
MOSKVA NAS GURA U PONOR
Damir Ovčina upozorio je, zamislivši novi rat na Balkanu, scenarij iz noćne more, u kojem Rusija uspijeva destabilizirati i onako krhak teritorij koji se ionako već trideset godina nalazi u prividnom miru nazvanom Dejtonski mirovni sporazum (1995), a Ovčinina knjiga vraća kazaljke na satu povijesti.
Devedestih godina prošlog stoljeća, Sarajevo je bilo pod krvavom opsadom srpskih snaga predvođenih Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem, koji su u Haaškom Tribunalu za genocid i masovne zločine osuđeni na kazne doživotnog zatvora. Krajem 1995. godine, u Bosni je konačno postignut sporazum o prekidu vatre koji je postavio temelje današnjeg mira. Ovčina, tada u ranim dvadesetim godinama života, bio je vojnik Armije BiH stacioniran u sarajevskom naselju Dobrinja, koje se nalazi u blizini civilnog aerodroma i koje je ostalo potpuno odsječeno od ostatka grada. “Teško breme onoga što se tada dogodilo još uvijek je dio naše svakodnevice, pogotovo otkako je rat ponovno pokucao na vrata Europe”, kaže Damir Ovčina dok nas vodi na mjesta koja je filigrantski opisao u svom romanu. Njegov roman u Italiji je prošle godine objavila izdavačka kuća Keller, a riječ je o djelomično autobiografskom romanu, koji je dobio hvalospjeve talijanske kritike, koja je Damira Ovčinu usporedila sa autorima “velikog kalibra” Vasilija Grossmana i Imrea Kertésza.
RATNO LUDILO I UŽAS
Da Ovčina kao dječak nije na vlastitoj koži iskusio ratne strahote, nikada ne bi mogao tako realno opisati detalje opsade svoga rodnog grada Sarajeva. Da bi nam pokušao objasniti to ratno ludilo i užas, Ovčina nas vodi na Grbavicu, naselje u blizini centra grada koje su za vrijeme višegodišnje opsade okupirali Srbi i koje je bilo jedna od prvih linija bojišnice. Prelazimo most na kojem je 1993. godine snajperom ubijen i talijanski mirotvorac Gabriele Moreno Locatelli. S druge strane rijeke koja se zove Miljacka nalazi se dugačka avenija koja presijeca naselje na dva dijela. Ovčina skreće prvom ulicom desno, koja se nekada zvala Lenjinova ulica, i pokazuje nam sivu šesterokatnicu, tipične socijalističke arhitekture iz perioda Titove Jugoslavije. To je mjesto gdje počinje njegov roman i gdje se odvija veliki dio ove mračne, uznemirujuće radnje, napisane izravnim stilom i jezikom koji odražava pustoš i nemoć onih koji su proživjeli godine sarajevske opsade.
U Sarajevu danas vlada mir, ali na samo nekoliko kilometara od grada pušu srpski separatistički vjetrovi, a savezništvo Kremlja i srpskih nacionalista predvođenih Miloradom Dodikom, predsjednikom bh. entiteta Republika Srpska, čini se jačim nego ikada do sada. U mnogim dijelovima BiH sa srpskom većinom još uvijek se ponavlja revizionističko čitanje povijesti usprkos presudama međunarodnih sudova. Srpski zločinci osuđeni u Haaškom Tribunalu i dalje se slave kao heroji. Lokalni promatrači OESS-a već dugo tvrde da inicijative bosanskih Srba riskiraju potkopavanje sigurnosti, stabilnosti i mira zemlje, kao i američki State Department. Moskva direktno stoji iza mnogih separatističkih inicijativa bosanskih Srba, namjeravajući iskoristiti etničke napetosti u BiH s ciljem destabilizacije cijele balkanske regije.
DUBOKI RUSKI UTJECAJ IZA KULISA
“Nažalost, neznanje, korupcija i divlji kapitalizam zagadili su preporod moje zemlje proždirući mozak onima koji bi se trebali boriti protiv svakog zla”, kaže Damir Ovčina, čiji su romani postali književni hit u Bosni i Hercegovini.
Njegov novi roman CVII (još uvjek nije preveden u Italiji), ponovno je probudio strahove za koje se mislilo da su davno iza Bosne. Ovčina svoju knjigu definira kao “knjigu o kontinuitetu zla, o njegovoj đavolskoj sposobnosti da se ponovi u prisutnosti neučinkovitih politika pomirenja” i želio bi da djeluje kao sredstvo odvraćanja za zaboravne ili za one koji još nisu rođeni u vrijeme ratnih sukoba devedesetih godina prošlog stoljeća. “Prije tridesetak godina, određena propaganda natjerala je Zapad da vjeruje da ovdje postoji plemenski problem zbog navodne zavađenovsti balkanskih naroda, ali malo ko je razumio duboki ruski utjecaj iza kulisa,” kaže Ovčina.
Njegova obiteljska kuća bila je svega nekoliko stotina metara od jedne od linija bojišnice, a Ovčina se kao mladić našao u borbi protiv vlastitih susjeda. Ta je zgrada još uvijek na svom mjestu, ali se sada nalazi u Istočnom Sarajevu, općini koja je dio Republike Srpske, većinski srpskog entiteta u BiH. Ovčina pokazuje putokaz na ćirilici prema kojem je u ratu odavde otišlo 157.000 Srba. Prema Ovčini, to je kontranarativ rata, “onaj koji želi da krvnike izda za žrtve, isti onaj koji se uči u mnogim školama i na univerzitetima”.
Uz benzinsku stanicu nalazi se nedavno obnovljena kuća: to je još jedna od točaka koje spominje njegov roman o opsadi. Tokom rata to je bio tajni zatvor i skladište oružja vojske bosanskih Srba “U ovih tridesetak godina nismo se uspjeli pomiriti s prošlošću, još uvijek se pitamo zašto se sve to dogodilo i što smo mogli učiniti kako bismo to izbjegli. Sve ovo vrijeme moglo se umjesto toga iskoristiti za stvaranje čvršćeg stanja od ovog koje imamo sada, za stvaranje antitijela protiv ruske gripe. I smanjiti rizike od novog rata,” kaže bosanskohercegovački pisac Damir Ovčina.
