Revizionizam kao bolest

Kad su Zorana Milanovića kritizirali radi odlikovanja Zlatana Mija Jelića, generala HV-a i HVO-a, osumnjičenog za zločine počinjene nad mostarskim Bošnjacima, rekao je: - Fućka mi se za reakcije iz BiH.

Sead Omeragić - Stav

Međunarodna naučna konferencija pod nazivom “Srebrenica, 30 godina poslije genocida: sjećanje, odgovornost i izazovi negiranja”, održat će se od 1. do 3. jula u Sarajevu i Potočarima. Konferenciju organizira Rektorat Univerziteta u Sarajevu u saradnji sa Institutom za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava I okupit će preko 40 eminentnih profesora sa više od dvadeset univerziteta iz Bosne i Hercegovine i svijeta.

Bit ćeto još jedna prilika da se daju odgovori na historijski revizionizam preko negiranja zločina genocida u Srebrenici. Historijski revizionizam je kažnjiv prema međunaordnom pravu. Zato pogledajmo šta su o historijskom revizionizmu rekli ključni ljudi Međunarodnog suda u Hagu.

Tribunal u Hagu i njegov nasljednik Mehanizam za međunarodne krivične sudove imaju značajnu obavezu u borbi protiv poricanja genocida i revizionizma. Prije ravno 17 godina Claude Jorda, tadašnji predsjednik Tribunala u Hagu rekao je:

– …Kroz uspostavljanje prave istine, na osnovu koje se društvo može graditi, Međunarodni sud mora spriječiti sve historijske revizionizme.

Njegov nasljednik, predsjednik Međunarodnog suda u Hagu Carmel Agius je objasnio u julu 2015. godine da je Tribunal u Hagu pravosudni način borbe protiv revizionizma:

– Pravila dokazivanja koja se koriste u sudskim postupcima, kao i zahtjev da se presude temelje na provjerenim činjenicama izvan razumne sumnje, neizostavni su dio u kreiranju legitimiteta i otežavaju društvu da se upušta u svoje fantazije poricanja.

Godinama ugledni pravni stručnjaci govore o važnosti borbe protiv revizionista. Agius je upozoravao na posljedice negiranja genocida i drugih zločina na balkanske narode:

– Jedino moralno rješenje je da se otkrije istina i da se počinioci dovedu pred lice pravde. Dok se oni koji su pripremali, naređivali i vršili zločine ne izvedu pred lice pravde, dok god se zločini negiraju i nema suočavanja sa istinom, nema i neće biti pomirenja.

Kako mogu oni čiji su voljeni nestali kao žrtve tih stravičnih zločina da prihvate pomirenje ukoliko istina nije izrečena i pravda zadovoljena. Bilo bi nemoralno, nepravedno i to ne bi doprinijelo pomirenju – kaže Agius.

Brojna su negiranja zločina genocida u Srebrenici. Podsjetimo se, jedno od najgorih poricanja zločina navedeno je kao “Izvještaj o predmetu Srebrenica”, koji je prije 17 godina napravio Darko Trifunović, a naručila Vlada Republike Srpske.

Međunarodni sud u Hagu je izvještaj opisao kao “jedan od najgorih primjera revizionizma u odnosu na masovna pogubljenja bosanskih muslimana počinjena u Srebrenici u julu 1995. godine”.

Osude brojnih svjetskih zvaničnika na kraju su prisilile RS da se odrekne tog izvještaja. I taj i takav Trifunović je pozvan prije dva mjeseca da bude gost na Federalnoj televiziji, gdje je ponovio svoje revizionističke stavove. Naivnost ili svjesna namjera?

Imali smo još jednu Dodikovu komisiju koju je 2019. vodio Gideon Greif, izraelski historičar. On je upravo trebao dobiti nagradu Njemačke za istraživanje Holokausta, ali je Vlada Angele Merkel odlučila da su “zaključci komisije o Srebrenici u suprotnosti sa praksom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, Međunarodnog suda pravde i Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida i odbila mu uručiti odlikovanje”. Bio je to častan primjer poštovanja međunarodnog prava i pravosuđa.

Bilo kakvu vjerodstojnost Dodikovih komisija nisu dozvolili najugledniji ljudi svjetskog pravosuđa. Carmel Agius je rekao ključne istine u julu 2020. u Srebrenici:

– Revizionisti žele zakopati istinu istom žestinom koja je pobila 8.000 muškaraca i dječaka hladnokrvno i bacila ih u plitke jame – naveo je Agius.

Iskopavanje žrtava i razbacivanje kostiju u sekundarne, tercijarne i ine grobnice je najjadniji i najprljaviji pokušaj historijskog revizionizma. I to je bio jedan od ključnih dokaza međunarodnim istražiteljima o najgorim zločinima i genocidu koji vlasti RS-a pokušavaju sakriti.

Za primjer, negiranje genocida je kulminiralo sa ubijenim 14. godišnjim dječakom Senadom Beganovićem iz Bratunca, čije su kosti nađene u pet masovnih grobnica. Nestao je u julu 1995. U jednoj masovnoj grobnici 1998. pronađen mu je donji dio tijela, uključujući donje udove.

U drugoj grobnici 2000. godine pronađen mu je trup i gornji udovi. U trećoj grobnici 2005. pronađena mu je donja vilica. U četvrtoj masovnoj grobnici 2007. pronađen mu je dio lubanje. Senadovi ostaci su u nekoj petoj masovnoj grobnici.

Grobnice su međusobno udaljene nekoliko desetaka kilometara. Ovo razmještanje ostataka žrtava trebalo je onemogućiti bilo kakvu identifikaciju. Ali, sa početkom strašnih zločina u BiH rađala se uporedo nauka o ljudskom genomu koja će spriječiti laži i omogućiti identifikaciju svih otkrivenih žrtava.

Zaboravljene su neke činjenice iz prošlosti. Skupština Srbije je 30. marta 2010. usvojila Deklaraciju o osudi zločina u Srebrenici u julu 1995. godine u kojem je ubijeno 8.372. Bošnjaka. Deklaraciju je predložila vladajuća koalicija predvođena Demokratskom strankom tadašnjeg predsjednika Srbije Borisa Tadića. Priznanje Skupštine presudama u Hagu je ubjedljivo potvrđeno glasanjem zastupnika 127 za prema 21 protiv.

Deklaracija se pozvala na presudu Međunarodnog suda pravde (MSP) kojom je utvrđeno da je u Srebrenici jula 1995. godine izvršen genocid. U tekstu se osuđuje zločin na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde, bez pominjanja termina genocid, ali sa priznanjem presude međunarodnog suda.

Nedavno je došla i nova pobjeda istine nad lažima kada je u UN-u izglasana Rezolucija Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici 1995, kojom se osuđuje negiranje genocida i veličanje ratnih zločina i 11. juli proglašava za Međunarodni dan promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici. Rezolucija je izglasana sa 84 glasa za, 68 suzdržanih i 19 protiv.

Svjedoci smo desetina Mladićevih murala po Beogradu. U stotinama izjava srpski političari negiraju zločin genocida u Srebrenici i pored Deklaracije svoje Skupštine.

Nažalost, pored izuzetno korektnog odnosa Sabora Republike Hrvatske i obilježavanja Dana genocida u Srebrenici ima suprotnih glasova.

Nismo zaboravili. Na jednom od samita “Brdo Brijuni”, u prisustvu šefova država jugoistočne Evrope, hrvatski predsjednik Zoran Milanović je negirao genocid u Srebrenici:

– Politička je metrika što je genocid. To je u jednom trenutku grupa ljudi odredila, a druga grupa ljudi presudila. To nije prirodni zakon. Ne smije biti svetih krava.

Ovo je izjavio predsjednik jedne članice EU-a, zalud i pravnik, baš kao da zločin genocida nije po međunarodnom i hrvatskom krivičnom pravu definiran kao najteže krivično djelo?! Genocid u Srebrenici je presudio Međunarodni sud u Hagu.

Milanović se nije libio da o Bošnjacima kaže:

– Imamo posla sa negativcima, zapamtite to. To nisu pravi i topli ljudi.

Uslijedila je izjava reisa Husein ef. Kavazovića da “Bošnjaci Milanovića trebaju zauvijek ignorirati, jer ih nije dostojan”.

Strategija historijskog revizionizma nadvila se i 2019. nad BiH i Bošnjake dodjelom Nobelove nagrade Peteru Handkeu koji je negirao genocid u Srebrenici.

Reagiranja ključnih svjedoka genocida i zločina protiv čovječnosti, vrhunskih svjetskih novinara i brojnih čestitih ljudi na ovaj sramni čin, pomogli su u odbrani žrtava.

Nobelova nagrada Handkeu mene podsjeća na one sekundarne, tercijarne i slične masovne grobnice. Da se zavara trag. Da se napravi miks kostiju, haos u kojem se niko neće snaći nad hiljadama ubijenih i masovno trpanih pod zemlju.

Ali, sa tim miksanjem kostiju po bošnjačkim grobnicama rađala se nova nauka o ljudskom genomu i DNA. Handke je i lično dolazio nad raskopane sekundarne, tercijarne, kvartarne i ine bošnjačke grobnice i opet nepopravljivo negirao genocid.

Naše su, sarajevske TV kuće objavljivale intervjue sa presuđenim ratnim zločincima. Jednom prilikom i sa osuđenim Momčilom Krajišnikom. Mene je u tom slučaju trebala gristi savjest jer sam u Hagu bio svjedok Tužilaštva u slučaju Krajišnik. Nakon dva desetljeća od svjedočenja, nažalost, gledao sam ga i slušao kao gosta na nekim sarajevskim TV kućama.

Prisjetimo se da su HDZ-ovi delegati, skupa sa delegatima iz srpskog naroda u državnom Domu naroda glasali za zaključak kojim se traži poništavanje Inzkovih izmjena Krivičnog zakona o zabrani negiranja genocida.

Dragan Čović je, kao član Predsjedništva BiH, odbio da podrži zahtjev za revizijom presude protiv Srbije za genocid počinjen u BiH.

Milanović je negirao da je general hrvatske vojske i ratni zapovjednik HVO Milivoj Petković zločinac, iako mu je Haški tribunal presudio, a on lično priznao zločine i prihvatio odgovornost.

Kad su Milanovića kritizirali radi odlikovanja Zlatana Mija Jelića, generala HV i HVO, osumnjičenog za zločine počinjene nad mostarskim Bošnjacima, rekao je:

– Fućka mi se za reakcije iz BiH.

U Evropi nema mjesta za negiranje genocida, revizionizam i slavljenje ratnih zločinaca, izjavio je tada portparol Evropske komisije povodom ordena kojim je SPC okitila ratnog zločinca Vojislava Šešelja. Nije bilo nikoga u Briselu da kaže istu stvar hrvatskom predsjedniku Milanoviću?

Sve smo ovo na kraju prošli. Revizionizam je gotovo kao fizička bolest. Lijekovi su samo javne osude i eventulane zakonske kazne. Balkan je mjesto plemenskih pameti koje su uvijek u pravu i uvijek nevine. Čak i nakon najgoreg zločina genocida.

Autor:Sead Omeragić za Stav