Dragan Bursać: “Država se brani u Brčkom, a ne na prijemima kod Šmita”

vijesti.ba

“Brčko je geografska aorta. I zato ga Dodik i njegovi snivaju kao svoje vlasništvo. Zato Dodikov jurišnik Siniša Karan prijeti da će bilo kakva promjena statusa Brčkog značiti ‘proglašenje nezavisnosti RS-a’. Nema veze što već mjesecima vrše faktičku secesiju — sad su odjednom ugroženi!”

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba

Ja, Dragan Bursać, zadnji sam čovjek na kugli zemaljskoj koji bi, da mi život zavisi od toga, branio bilo koji politički akt SDA. Ali, ima u ovim danima crnila i džehenema jedna stvar koja je — notorna istina: prijedlog da se Brčko izuzme iz Dodikove hajdučije i ostane pod kišobranom Bosne i Hercegovine nije nikakvo “ratno huškanje”. To je, naprotiv, jedini zdravorazumski odgovor na Dodikov udar na ustavno-pravni poredak ove zemlje.

Ali dajmo da postavimo stvari kako valja: Milorad Dodik — samozvani gazda Laktaša i cijele polovine države — već godinama pokušava ono što nije uspjelo ni puškom, ni tenkovima, ni etničkim čišćenjem: da rasiječe Bosnu i Hercegovinu kao mesar komad buta, i da jednu polovinu odnese na svoj čemerni, nacionalistički roštilj. I to, pazite, pred očima svih — međunarodnih “diplomata”, UN-ovih birokrata i domaćih “mirotvoraca”.

Bjegunac Dodik je samovoljno suspendovao Ustav Bosne i Hercegovine na 49% teritorije države. Dodik uvodi dvovlašće: jedno za njega i njegovo šumsko pravo, drugo za ostatak zemlje. Dodik prijeti Žandarmerijom, kao da je riječ o seoskoj tuči, a ne o pokušaju vojnog udara. Dodik kansira zakone kako mu se ćefne: zakone o “neprimjenjivanju” odluka Suda BiH, Ustavnog suda, OHR-a, prenosi Radio Sarajevo.

I šta? Ništa.

Šute “međunarodni predstavnici”, bleje domaće institucije, žmire svi koji bi trebali štititi državu.

Ali kad SDA predloži da Brčko Distrikt — taj paradoks mira, most suživota, koju Dejton nije stigao zaraziti nacionalističkom kugom — bude izuzet iz Dodikovih ratnih planova? E, tad nastaje panika!

Odjednom, pričom o izuzimanju Brčkog “počinje rat”, “puca se po Bosni”, “ruši se mir”. Odjednom, Dodik — koji prijeti tenkovima i helikopterima — postaje “čuvar mira”. A oni koji traže da Brčko ostane u Bosni i Hercegovini su “ratni huškači”.

Fascinantno. Nadrealno. Šizofreno!

**

Brčko je kost u grlu velikosrpskog hegemonizma iz jednog jedinog razloga:

Bez Brčkog nema teritorijalne povezanosti istočnog i zapadnog dijela Republike Srpske.
Bez Brčkog, čitava ideja “Republike Srpske” kao zaokružene teritorijalne jedinice pada u vodu.
Bez Brčkog, Dodik ostaje sa dvije polovine koje se gledaju preko rijeka i planina kao dva pretučena psa, nemoćna da zajedno zalaju.

Brčko je geografska aorta.
I zato ga Dodik i njegovi snivaju kao vlastito vlasništvo.
Zato Dodikov jurišnik Siniša Karan prijeti da će bilo kakva promjena statusa Brčkog značiti “proglašenje nezavisnosti RS-a”.
Nema veze što već mjesecima vrše faktičku secesiju — sad su odjednom ugroženi!

I znate šta?
Treba ih konačno — prozvati.

Ne treba se više zavaravati da će neko iznutra RS-a reći “dosta”.
Neće.

Ne treba se zavaravati da će međunarodna zajednica reagovati kad sve gori.
Neće.

Jedino što još funkcioniše jeste gola istina:
Brčko Distrikt je ključ Bosne i Hercegovine!
Brčko Distrikt je zadnja kap krvi u arteriji koja drži ovu državu živom.

Umjesto zaključka

A sad kad SDA — pa makar bila i SDA — predloži da se ta aorta zaštiti?
Da se Brčko veže uz Federaciju i time zaustavi dalje cijepanje države?
Sad su oni problem, a ne Dodik koji je pet minuta do formalne objave rata!

Pa neka bude jasno:
Ako Brčko padne pod Dodikovu šapu, to neće biti samo pad jednog distrikta.
To će biti kapitulacija Bosne i Hercegovine!
To će biti šutnja pred historijom, pred našim očima, pred budućnošću naše djece!

P.S.

Zato ne, gospodo!
Nije “ratno huškanje” braniti ono što je pravno, ustavno i ljudski ispravnom pripada Bosni i Hercegovini.
Ratno huškanje je Dodikov državni banditizam koji svi ignorišu.

I zato, dragi moji, čuvajte Brčko.
Jer kad ode Brčko — otišla je Bosna!

Ostaje nam samo da u memorandume, povelje i spomenare pišemo:
“Bila jednom jedna država… sve dok nisu ušutkani i posljednji koji su je pokušali spasiti”.

(Politika.ba)