U trenutku pogotka čijem je rušenju putem videosnimke mogao vidjeti cijeli svijet, ovaj veličanstveni most bio je star punih 427 godina.
Deveti novembar 1993. godine smatra se potpunim porazom civilizacije tokom krvavih sukoba tri naroda u Bosni i Hercegovini koji je trajao od 1992. do 1995. godine. Hrvatskoj strani nije trebao taj potez, iako su neki navodili da je imao vojnu ulogu…
Naime, nakon što je u više navrata pogođen tenkovskim projektilima, srušen je Stari most u Mostaru, jedan od najstarijih u Bosni i Hercegovini koji je stoljećima ranije spajao desnu i lijevu obalu Neretve. U trenutku pogotka čijem je rušenju putem videosnimke mogao vidjeti cijeli svijet, ovaj veličanstveni most bio je star punih 427 godina.
Stari most bio je simbol Mostara, remek-djelo osmanske arhitekture na Balkanu i jedan od najvrednijih kulturno-povijesnih spomenika u svijetu kojega je 1566. godine dao sagraditi Sulejman Veličanstveni, a koji je sve do toga dana bio ponos Mostaraca. Zbog svoje ljepote i trajnosti oduzimao je dah brojnim turistima i slučajnim prolaznicima, no onda je postao “žrtvom rata”.
Snimke kao dokaz krivnje
Rušenje do danas niti bošnjačka, a niti hrvatska snaga koje su tada bile u sukobu nisu otvoreno priznale, a kako je presuda zaključila da je most bio vojni cilj – Stari most ostao je otvorena rak rana i prijeporno pitanje građana Mostara. No, Haag bi bio u popriličnoj nevolji da tada nije bilo jedine snimke koja je svjedočila o trenucima razaranja mosta.
Nedžad Kasumović koji je u to vrijeme bio pripadnik 4. korpusa Armije RBiH, bio je srećom dovoljno hrabar i pribran da upali svoju kameru i tako se upiše u historiji kao čovjek koji je jedini, pod kišom granata uspio snimiti raketiranje mosta: “Gledam ja lapci otpadaju od mosta, gledam na lijevo oko, ne mogu vjerovati što snimam. Vidim ja to, ali mozak ne može prihvatiti. Jednostavno ni sam ne vjerujem i ne shvaćam”, govorio je plačnim glasom u eter.
Prošle godine, na 30. godišnjicu rušenja simbola Mostara, iz Mostar Memorial & Museum na svojim društvenim mrežama i na Youtubeu objavili su, kako su kazali, “ekskluzivne snimke koje su otkupili od bojovnika HV-a”, a videozapis je, dodali su, bio u posjedu pokojnog Slobodana Praljka, bivšeg generala HVO-a kojeg je sud u Haagu 2017. osudio zbog ratnog zločina. Snimka traje 28 minuta i zabilježeno je 59 projektila ispaljenih s položaja HVO-a i HV-a, a mogu se čuti likovanja i pripadnika HVO-a “bježi balija, je*em ti majku”, naveli su iz Mostar Memorial & Museum.
Sud u Haagu opravdao rušenje?
Za rušenje Starog mosta izravno se smatra odgovornim Slobodan Praljak, bivši čelnik Glavnog štaba HVO-a, koji je tokom izricanja osuđujuće presude popio otrov u sudnici Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu 2017. godine. Nakon što je objavljena snimka koju je Praljak, navodno, čuvao kod sebe – sumnja u tvrdnju da je HVO glavni krivac za rušenje mostarskog mosta se pojačala. Nakon medijskih tvrdnji o Praljkovoj odgovornosti, o svemu se oglasila i njegova supruga podsjetivši da je presuda ustvrdila kako je Stari most u vrijeme napada predstavljao vojni cilj:
“Netočna je tvrdnja da se radi o ‘barbarluku’, već se radi o opravdanom vojnom cilju. Slobodan Praljak zapovjednik Glavnog stožera HVO-a 9. studenog 1993. godine bio je u Republici Hrvatskoj. U III tomu presude Prlić i ostali u paragrafu 1581 kao i u paragrafu 666 IV toma presude, vijeće je utvrdilo čijom zapovjedi je naređen napad na istočni Mostar u tijeku kojeg je 9. studenog 1993. srušen Stari most, a to nije bio Slobodan Praljak.”
Inače, granatiranje Starog mosta počelo je 20 dana ranije, a intenzivirano je 8. novembra 1993. godine. Obnova Starog mosta, koju su finansirali Turska, Hrvatska, Italija, Nizozemska, Svjetska banka, Evropska banka za obnovu i Grad Mostar počela je 2003. godine. Stari most, visok 24 metra u najvišem dijelu, obnovljen je i otvoren u julu 2004. godine, a 2005. godine uvršten je na listu UNESCO-ovih zaštićenih spomenika kulture.
